Paradoks o kriticaru (Dalibor Blazina)

Ime Jana Kotta nije ime tek još jednog znamenitog kriticara dvadesetog stoljeca, u ovome slucaju ujedno i dionika ugledne poljske kazališne i knjizevne kulture (…). U pitanju je kriticar ciji su teorijski stavovi i tumacenja takvih velikana dramske rijeci kao što je Shakespeare radikalno izmijenili percepciju odnosa drame i kazališta, knjizevnokritickih citanja i rezije, baštine i suvremenosti. 
 
Njegov je odjek u hrvatskoj kazališnoj kritici šezdesetih i sedamdesetih bio izniman i dalekosezan, pa su mu se i stavovi i formulacije dovinuli do statusa sazetih i prepoznatljivih referenci na citav kompleks prijepornih pitanja kazališne prakse, pretvarajuci se, kako Blazina veli, u "interpretativne formule" i "opca mjesta", koja prijete da prekriju daleko raznolikiji krajolik Kottove kriticke refleksije. 
 
Uza sav ugled, naime, koji je i u nas i u inozemstvu svojedobno uzivao, Kottov opus poznat je ipak tek u svojim odabranim odlomcima, te nikada do sada nije bio ovako slozeno, obuhvatno i iscrpno prikazan, sa svim obzirnostima prema njegovoj mnogolikosti, kulturnome i politickome, ali ponajprije tumaciteljskom angazmanu, a onda i kontekstu, maticnom i europskom, u kojemu je djelovao.
 
Stoga se autor studije o ovoj izuzetnoj licnosti i odlucuje za to da o osebujnim prijevojima Kottove kritike govori u terminima paradoksa, parafrazirajuci znanu Diderotovu tezu o paradoksalnoj prirodi glumceve emocionalne investicije. 
 
Kott je naime u poljskoj kulturi dozivio i prijepore i hvale, ponajviše zbog svojega metodološkoga, ideološkoga i preferencijskoga eklekticizma, te si Blazina utoliko postavlja iznimno tezak zadatak, razvidjeti naime iza kontroverzi koje je Kott budio sve njegove brojne mijene "epistemickih paradigmi", zahvatiti dijakronijski tijek njegovih neprekidnih negacija ustanovljenih cvrstih obrazaca, promisliti njegove izbore kritickog objekta-teksta, strukturu i status njegova kritickog subjekta, pa sagledati u njegovoj "dosljednoj nedosljednosti" više od hirovitosti, sam zalog njegove neprekidno obnavljane aktualnosti, ali i kljucne zglobove i metafore – nerijetko neobicne, gotovo oksimoronske kovanice – njegove kriticke metode. 
 
Smještajuci pak sva ova pitanja u horizont Lasiceva "ontološkog strukturalizma" i u okvire diskusije suvremene hermeneutike, obracajuci se neprijepornoj kvaliteti Kottova stila, napose uranjajuci kriticarov angazman u polje "tekstosfere kulture", Blazina daleko nadilazi monografsku opcinjenost Kottovom osobnošcu, zahvaca zapravo svu širinu poljskoga kulturnoga konteksta od prvih desetljeca do kraja 20. stoljeca te raspravlja u najvišoj tradiciji knjizevno- i kulturno-znanstvene, osobito pak teatrološke rigoroznosti, suvereno baratajuci najzahtjevnijim terminološkim instrumentarijem analize.
 
iz recenzije Lade Cale Feldman

  • ISBN: 978-953-260-128-2
  • Izdavac: Disput
  • Godina: 2011.
  • Uvez: meki
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 384

Cijena: 117,00 kn

Informacije o knjizi skopiyovanan s web stranice www.ljevak.hr i objavljen na našoj web stranici se upoznali čitatelje.