Spomenik kao knjiga (Camillo Boito)

Moderna teorija konzerviranja i restauriranja pocinje se razvijati u drugoj polovici 19. stoljeca. Suprotstavljajuci se istomišljenicima Viollet-le-Duca s jedne i Ruskina s druge strane, arhitekt i kriticar Camillo Boito krajem 1870-ih zapoceo je sastavljati spise o principima restauriranja i potrebi uspostave drzavnog sustava zaštite kulturne baštine, anticipirajuci svojom posrednom teorijom koncepte 20. stoljeca. Boitove ideje utjecale su na talijanske i europske konzervatore, kao i na temeljne dokumente poput Atenske i Mletacke povelje. Ova knjiga donosi deset Boitovih tekstova objavljenih od 1861. do 1886. godine, u kojima se prati evoluiranje pišcevih, ali i kolektivnih, stajališta o percepciji i tretmanu povijesnih spomenika u tadašnjoj Europi.

Camillo Boito (Rim, 1836–Milano, 1914) bio je arhitekt, likovni kriticar i sveucilišni profesor. Diplomirao je 1856. na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji. Od 1859. zivi u Milanu, gdje od 1860. do umirovljenja 1908. predaje na Akademiji Brera i Politehnici povijest arhitekture, restauriranje spomenika te klasicne i srednjovjekovne stilove. Projektirao je kapelu Ponti (1865) i bolnicu (1869) u Gallarateu, palazzo delle Debite (1873-1874), i Gradski muzej (1879) u Padovi, a u Milanu Dom umirovljenih glazbenika Giuseppe Verdi (1899). Restaurirao je Ticinska vrata u Milanu (1861-1865) i palacu Gussoni-Franchetti u Veneciji (1882). Autor je brojnih clanaka u novinama Crepuscolo, La Perseveranza i Spettatore, a kljucne osvrte o arhitektonskim natjecajima, izlozbama, novoj arhitekturi i problemima restauriranja objavio je u casopisu Nuova antologia.

  • ISBN: 978-953-260-164-0
  • Izdavac: Disput
  • Godina: 2013.
  • Uvez: meki
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 304
  • Format: 16×20 cm

Cijena: 108,00 kn

Informacije o knjizi skopiyovanan s web stranice www.ljevak.hr i objavljen na našoj web stranici se upoznali čitatelje.