Biseri Jadrana – Delta Neretve (Skupina autora)

Po mnogo cemu je Donje Poneretvlje ili, kako smo ga mi manje precizno, ali medijski zahvalnije nazvali delta Neretve, poseban biser Jadrana.  Mozda ce se nekima uciniti kako podrucje ušca Neretve i nije baš cisti Jadran, buduci da njen dobar dio zadire dvedesetak kilometara dublje u kontinent tvoreci potpuno drugacije krajobraze, no to je tek jedna od niza mentalnih ograda što ih pristupajuci  dodiru dviju voda moramo preskociti. Jer, delta je sastavni dio Jadrana, prije svega  zbog cinjenice da je pretapanje jednog u drugo nemoguce razdvojiti niti u zemljopisnom, niti u biološkom segmentu, a mentalitet ljudi tipicno je juznjacki, u prijevodu jadranski i mediteranski.

No delta je svoja,  obiljezena  identitetom koji je od prve cini prepoznatljivom. Jednim dijelom to je i zbog posebne pozicije koja ju je najviše  od svih jadranskih dijelova ucinila tockom najintenzivnijeg susreta dvaju svjetova, i to ne samo svijeta rijeka s univerzumom mora. Ona je i stalni  intenzivni susret  povijesnog Istoka i Zapada. Bilo je tako od rimskih vremena, ali posebno se jako odrazilo tijekom osmanlijske dominacije u Bosni. Dok je Jadran kroz srednji vijek obiljezila dominacija Serrenissime, dotle je delta, osjecajuci njen utjecaj u pojedinim dijelovima, jednako tako jako bila obiljezena i turskim. Svi kasniji procesi kroz koje je prolazila uvijek su za cilj imali osmišljavanje dodira svjetova. Nekad se to cinilo na korist delte, nekad ne misleci  kako ce se promjena  odraziti na one koji u njoj zive. 

Znajuci sve to s posebnom smo se radošcu i opreznošcu pripremali za rad , povjerivši vazne teme samim Neretvanima, osobama koje su se specijalizirale za pojedine segmente velike i raznolike price o delti. Slazuci mozaik istodobno smo zadrzavali i našu vizuru „gostiju“ , jer  delta je dobrim dijelom takvima i namijenjena. Pritom smo se nerijetko osjecali poput onih kojima se u ruci nade nebrušen dijamant pa premecuci ga u rukama pokušavaju zamisliti izbrušene plohe u kojima ce najbolje zablistati svjetlost. Takva, nekad vec oformljena, a u nekim slucajevima tek naslucena podrucja refleksa svjetlosti  pokušali smo skicirati u našim prilozima. Ucinilo nam se, naime, da svijest o neizmjernoj vrijednosti delte u turistickom vrednovanju još uvijek nije postala opcim konsenzusom svih Neretvana. Vrlo cesto, razgovarajuci s njima naišli bismo na,  iznenadujucu sumnjicavost, prije svega  tvrdili su zbog previše sukobljenih interesa koje za takvo što valja izmiriti. U konacnici, konstatirali bi – turizam i poljoprivreda ne idu zajedno. 

Dakako, mi mislimo drugacije: uvjereni smo da prak prirode moze izmiriti sve interese. Primjerice, fotosafariji i berbe mandarina vec nekoliko godina pokazuju da je poljodjelstvo i te kako unosno uklopiti u turisticku pricu o delti. Uvjereni smo i da je to tek manji dio onoga što ona u turistickom smislu  nudi: pocev od nauticarskih pa zakljucno do pustolovnih osmišljavanja.

U razvijanju takvih ideja, sigurni smo, neretvanski mentalitet posebno je plodno tlo: gostoprimstvu i otvorenosti Nertevana gotovo da nema premca na Jadranu, a rekli bismo i šire. Nema toga mjesta u kojem naše ekipe nisu primili otvorena srca, nudeci pomoc gdje god se to moglo, a na ovom mjestu nemoguce je svima pojedinacno zahvaliti na tome.

Iznenadilo nas je medutim, kad smo u tom istom mentalitetu, primijetili  i ono što nam se ne cini dobrim, tim više što od takvoga stava sami Neretvani imaju najviše štete. Neki bi to nazvali lokalpatriotizmom, a nama se cini kako velika identifikacija s vlastitim mjestom, koja je od prve zamjetna, ma gdje da se u delti zateknete, nije ono što bi smetalo.  Ono, što za buducnost svakako ogranicava deltu,  jest nedostatak jakog osjecaja za nju u cjelini, a to osim pitanja osjecaja u sebi ukljucuje i racionalnu opredijeljenost za kompromis. Jedan od takvih primjera svakako je prica o glavi i tijelu rimske carice Livije. I jedno i drugo nadeno je u Naroni, glava je završila u Oxfordu, tijelo u Opuzenu. A kad je Oxfordski muzej bio spreman glavu posuditi na neodredeno vrijeme pod uvjetom da bude spojena i izlozena s tijelom u posebno vrijednom i atraktivnom Arheološkom muzeju u Vidu, do dogovora nije došlo: Englezi su povukli glavu, tijelo je u nekoj kutiji u Opuzenu, a u naronskom Augusteju i dalje zjapi prazno mjesto.

Sva sreca, ovakvom negativnom primjeru, postoji i pandan i to ne jedan. Na ovom mjestu dovoljno je prisjetiti se Maratona lada, jedinstvene manifestacije koja spaja tradiciju i moderno doba, a  smišljena je  u Opuzenu. Obnavljanje zajednicke baštine lada i trupa u tren  je prepoznala citava delta i identificirala se s njim i sa samom sobom.

Uvjereni da cemo samo s takvim pricama o brušenju nertevanskog smaragda puniti drugo izdanje ove naše edicije, predajemo ovo prvo izdanje  Neretvanima  ma gdje bili i njihovim gostima i prijateljima  otkuda god dolazili. Prvima na ponos mozda i podsjetnik na to kakvu vrijednost imaju u rukama, drugima kao dobrohotnog prijatelja na putu otkrivanja jedine jadranske delte, a po nama i najljepšeg ušca Europe.

  • Izdavac: More
  • Godina: 2011.
  • Uvez: meki
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 180
  • Format: 20,00×27,00 cm

Cijena: 150,00 kn