Cjediljka za perfekt


Na doista nekonvencionalan način pripovijeda o Zagrebu druge polovice XX. stoljeća. Nit dokumentarnosti i autentičnosti stalna je vodilja kroz knjigu. Životvornost pojava, događaja, mjesta i ljudi zajamčena je autorovim aktivnim sudjelovanjem ili suputništvom u životima likova koji se pojavljuju kao akteri knjige. Glumac je oživio i neka danas posve zaboravljena kultna mjesta ondašnjega Zagreba, a koja su bila žarišta izuzetne, inspirativne duhovne atmosfere. Prošao je i kroz nebrojene ateljee likovnih izuzetnjaka. Ima tu i prelijepih i uspješnih žena, ali i onih manje lijepih i uspješnih. Knjiga je ovo koja svjedoči o jednom bogatom i iznimno zanimljivom životu!
Branislava Glumca prije četrdeset godina proslavila je Zagrepčanka, roman o ljubavi tinejdžerice i desetak godina starijeg muškarca, koji je skandalizirao ondašnju javnost, ali koji se, međutim, toliko prodavao da su se stalno morala dotiskivati nova izdanja. Branislav Glumac otkriva što je sa Zagrepčankom danas: „I danas, kada sam biološki uspio otkinuti tri četvrt stoljeća, nazove me ponekad ta dama (uspješna profesionalna karijera, sveučilišna profesorica u mirovini) čije sadašnje lice i tijelo nikako ne mogu sebi predočiti, samo s jednim pitanjem: „Zašto me onda nisi oženio!“ … Ja u bakelitnoj slušalici osjećam i vidim djevojku iz njene prve mladosti. Htio bih joj odgovoriti da sam ja sada stari zamoreni, pospani mozak koji se ničega ne sjeća osim da je u jednom, u nekom davnom vremenu bio istinska – kukavica. Ali čemu? Odšutim pitanje i odgovor. Oh, ne, nemoj Zlatka „da se vidimo i nađemo“, jedino u tamnoj šumi i po mrklom mraku! Ogledalo tome najprikladnije je za nas u 21. stoljeću. No da nije bilo tebe, Zlatka, nikada ne bi bilo ni knjige Zagrepčanka …“
Krležine žalopojke: Krleža me je potpuno „otvorio“: činilo mi se da možemo razgovarati o bilo čemu. Pa ipak: nisam drogirao policajca opreza u svojoj glavi! A to kako mi je najednom rekao „ti“, bilo je više nego drugarski! Tada sam napravio prvi „gaf“. Krleža je pripaljivao cigaretu, a kako mu se pepeljara nalazila na drugom kraju stola, to se digoh da mu je donesem. Njegov glas smolasto se lijepio za moja leđa: „Mladi čovječe, nikada se više ne dižite da starom čovjeku donesete pepeljaru.“
„Čajna sobica“ za Stipu Mesića. S Mesićem se još znam iz studentskih dana: počesto je u raznim društvima i zgodama pričao kako sam ga ja „uvalio u brak s Milkom“ jer da sam mu „posuđivao ključ od čajne sobice“ u Studentskom domu na Trgu žrtava. Zbilja, postojala je neka mala, konspirativna klapica jebača koja je potajno „zakupila“, od čuvara, čajnu kuhinjicu, samo subotom i nedjeljom. Smjenjivali su se jahači, svaka dva do tri sata. I ja se toga jasno sjećam. Čak i lika „čuvarevog“. Ali Stipe Mesića – ne i ne! Pokeraši kod Augustinčića. Što mislite, kako sam se „ušuljao“ među generale i „moćnike“? Literaturom – ne! Antišambriranjem – ne! Pribavljanjem im mladih žena – ne! Preko ideološke kvake – ne! Nego? Preko – kartanja! Preferansa, remija i pokera. A u DKH postojala je soba gdje se kartalo. Za novac, podrazumijeva se. Kad bi soba bila krcata kartašima, znali bismo se prebacivati u Augustinčićev atelje gore na Antunovcu. Kartaški renome donio sam iz Virovitice. Naučili su me zarana toj vrlini i tom blaženom poroku – stariji studenti iz grada. A bio sam izuzetno darovit za poroke. Ne libim se priznati. Ta me drhtavica hvata, manje i povremeno, i danas. Pokeri u Džamonjinom ateljeu, u Ilici, bili su prvorazredna poslastica, ali i tu je uglavnom dolazila umjetnička sorta, pokeraši od nerva, dakako uz nešto lijepih žena koje su nam miksale pića, a dobitnici ih častili dijelom utrška.

  • Broj stranica: 320
  • Jezik: Hrvatski
  • Datum izdanja: 03.11.2014
  • Godina izdanja: 2014
  • Uvez: Meka
  • ISBN/EAN: 9789533133584
  • Mjere proizvoda: 20×16 cm
  • Izdavač: Profil Knjiga D.O.O.
  • Autor: Branislav Glumac
  • Prosječna ocjena Ocjena kupaca: 5(1)

Cijena: 99,00 kn