Fritz Jahr i radanje europske bioetike (Iva Rincic, Amir Muzur)

Stanovita je dama (podaci poznati redakciji) u razgovoru s koautoricom ove knjige postavila pitanje cemu se baviti jednom umrlom osobom, misleci pritom na Fritza Jahra. Za one kojima je vrijedno izjednaceno sa zivim, to je posve le­gitimno pitanje, a legitimna pitanja zavreduju da se o njima razmisli. U svijetu koji ne taji više svoju potpunu orijentaci­ju prema materijalnom, dakle prolaznom, prekapanje arhivalijama i išcitavanje i tumacenje ideja starijih od ljudskog vijeka doista se doima bizarno-dokolicarskim i prijezira vri­jednim poslom kojega se pametni trebaju bataliti. I kada bi takav svijet sjajno funkcionirao i bio sam sobom zadovoljan, mi, nekrofili, morali bismo se nad sobom ozbiljno zabrinuti i potraziti pomoc. Medutim, ovaj svijet nije sam sobom zadovoljan. Izjedan konzumerizmom, opterecen ovisnošcu o uvijek vecem pro­fitu, svijet našeg doba je duboko frustriran i tezak psihoso­matski bolesnik. Oni koji taj svijet zagovaraju odavno više nisu glasni jer riskiraju da ih rastrgnu oni koji taj svijet zive. Zato trazenje idejne teksture koja bi – na individualnoj ili ko­lektivnoj razini – ponudila superiorniju logiku i zadovoljstvo koje je moguce doseci u zapadnjackoj varijanti, izgleda da ipak ima smisla. (Moguce je i da je to »trazenje« svojevrstan perpetuum mobile koji ne vodi nicemu, kao što je moguce i da je to »trazenje« samo po sebi trajnim rješenjem i ciljem, ali to nije moguce ustanoviti.) Bioetika je toliko sveobuhvatna da, barem u popperijanskom smislu, ne moze biti smatrana znanošcu (i Van Rensselaer Potter potkraj svog zivota priznaje da bi je radije zvao religijom): ako pod »znanošcu« pocinjemo razumijevati samo zasnovanost na dokazima (dakle, uobicajenim culima) i sum­njivu hiperprodukciju klišejiziranih publikacija, u tom slucaju bioetika mozda ni ne treba teziti tome da bude priznata kao takva. (Ne zalaze li se i Fritz Jahr, slijedeci budisticke zasade, za »suosjecajnost« i superiornost iracionalnog u spoznaji isti­ne?) Ma kako bila shvacana, bioetika se krajem XX. stoljeca profilirala kao hvalevrijedan (barem deklarativno) pokret koji bi, nalik rimskom robu na kolima trijumfanta, stalno i uporno imao šaptati u uho znanstvenika i politicara da svaki ljudski izum ne mora neminovno tim istim ljudima biti i neupitno korisnim. U jednome casu – vrlo rano, zapravo – bioetika se, medu­tim, okrenula prvenstveno medicinskim temama i, zarobljena logikom i prioritetima americke kulture, pokušala pragma­ticno odlucivati o stvarima koje pravno nisu (još) dorecene, svodeci se na neminovno krhke pakete »principa« i nerijetko dispergirajuci odgovornost s pojedinca na razna »povjeren­stva«. Govorilo se o »dosadnosti« takve bioetike, o njenoj »suzenosti« i nuznosti njena ofilozofljenja, dakle, poopcenja, što se, opet, dovodilo u vezu s »europeizacijom« kao naci­nom vezivanja za bogatiju i raznolikiju kulturnu bazu te dru­gacije tekovine prosudivanja i presudivanja od americkih. U Hrvatskoj, na pravo a-be-šimicevsko »cudenje u svijetu«, raz­buktala se ideja »integrativne« bioetike kao mjesta poliloga o pitanjima zivota s posljedicnom integracijom razlicitih per­spektiva u manje pretenciozno »orijentacijsko znanje«. No, sve bi to ostalo tek na metodološki zanimljivom pregnucu da posljednjih godina XX. stoljeca nije otkriven Fritz Jahr i nje­gova ideja bioetike, donekle slicna Potterovoj, a opet, toliko razlicita. Fritz Jahr bio je cudak krhkoga zdravlja i cestih promje­na adresa i radnih mjesta. Njegov zivot objašnjava podosta njegovih ideja, ili nam se barem cini da ih bolje razumijemo smještajuci ih u kontekst njegova zivotopisa, društva i vre­mena. »Mrtvac« Fritz Jahr, tako, postaje prilicno zivahan, a njegove ideje prosipaju se nazorovski »kao dazd na izmucenu celjad« koja je cekala njegovo ukazanje skanjivajuci se pred pojednostavljenjima georgetownske »bioetike«. S obzirom na njegovu skromnu produkciju, Jahra bi se moglo shvatiti, da se posluzimo Krlezinom ocjenom Cesarica, »tamburom na tri zice«. Pa ipak, njegov bioeticki im­perativ (koji je nesumnjivo njegovo najvece intelektualno postignuce) vraca paznju covjeka na zivot u najširem smislu, pretvarajuci se u pretecu anti-speciesizma, ekologizma i broj­nih drugih -izama koji nam se danas nude kao originalni i spa­sonosni. Ako ništa drugo, Jahrovo je (po)budenje dalo tako kuriozan impetus novom promišljanju bioetike i bioetickih tema da danas slobodno mozemo govoriti o »novoj« bioetici, o bioetici XXI. stoljeca ili o novom fenomenu europske bio­etike. O tome govori ova knjiga.    (Iz predgovora)

  • Biblioteka: Bioetika
  • Izdavac: Pergamena
  • Godina: 2012.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 332
  • Format: 14×21 cm

Cijena: 180,00 kn