Jedna prica – dva pripovjedaca (Smiljana Narancic Kovac)

Pripovjedna slikovnica prepoznaje se po ocitim obiljezjima: namijenjena je djeci, oslikana je, tanka i lako se cita. Cesto se o slikovnici razmišlja na razini »knjige za djecu«, a ne kao o umjetnickom (knjizevnom i likovnom) djelu. Koja su obiljezja slikovnice kao pripovijedi i kako teorijski opisati obiljezja ove specificne knjizevne vrste?

Sluzeci se semiotickom metodologijom, Smiljana Narancic Kovac istrazila je semanticku strukturu i pripovjedne perspektive slikovnice te analizirala nacin na koji slikovnica posreduje pricu drukcije od ostalih vrsta pripovijedi. U svojoj se studiji usredotocuje na pripovjednu slikovnicu: uspostavlja njezin teorijski model te uz njezinu semanticku strukturu analizira i narativnu komunikaciju, s posebnim naglaskom na narativne perspektive u suvremenim slikovnicama.

Ishodišna je ideja da se u slikovnici jedna prica posreduje dvama zasebnim diskursima – jezicnim (verbalnim) i slikovnim (vizualnim). Pripovjedac je sastavnica oblika diskursa (izraza) svake pripovijedi, tj. pripovjedna konstanta, te u slikovnici svakomu diskursu pripada zaseban pripovjedac. Po tome se slikovnica razlikuje od drugih srodnih vrsta pripovijedi.

Analizom svojstava grade dvaju diskursa autorica otkriva strategije kojima se uspostavljaju pripovjedna svojstva i posreduju pripovjedne informacije. Osobito je slikovni diskurs mnogostruk, višeglasan te izrazito interaktivan i zahtjevan u odnosu prema citatelju. Nadalje, diskursi uzajamno razmjenjuju svojstva i utoliko su intermedijalni. U suvremenoj je slikovnici cest dvojni diskurs, u kojem se jezicni i slikovni diskursi ispreplicu, ali nikada ne dolazi do njihova potpunoga stapanja u jedinstveni diskurs, pa i pripovjedaci ostaju zasebni.

Razmatrajuci kombinacije pripovjednih situacija jezicnoga i slikovnoga pripovijedanja, polazeci pritom od tablice pripovjednih mogucnosti Gérarda Genettea i od njegovih odredenja pripovjednih obiljezja konstitutivnih za pripovjedaca (ukljucujuci i pripovjedno gledište, tj. fokalizaciju), autorica utvrduje da pripovjedaci u slikovnici u svoje pripovijedanje ukljucuju sve tipove fokalizacije (nultu, unutrašnju i vanjsku), kao i njihove kombinacije. Višestrukim glasovima pripovjedaca pridruzuju se razlicite pripovjedne perspektive, koje pripovjedaci ukljucuju u posredovanje price zasebnim, medijski uvjetovanim modusima, te je slikovnica u cjelini s jedne strane višeglasna, a s druge strane i višemodalna pripovijed.

Pripovjedna je komunikacija u slikovnici, koja se opisuje prema Chatmanovu modelu pripovjedne transmisije, višestruka. Dvama diskursima pripadaju dva para pripovjedaca i adresata, pripovjedaci pricu posreduju dijaloški, a u dijalog se aktivno mora ukljuciti i citatelj. Slikovnica je, dakle, interaktivna, ergodicna, dinamicna pripovijed, otvorena prema citatelju, koji ulazi u dijaloški odnos s njenim pripovjedacima i zajedno s njima, u razgovoru, otkriva razlicite interpretativne mogucnosti koje su ponudene upravo osobinama same slikovnice kao pripovijedi dvostrukoga ili dvojnoga diskursa. Stoga je temeljno nacelo pripovjedne slikovnice dijalogicnost.

  • ISBN: 9789538012044
  • Izdavac: Artresor
  • Godina: 2016.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 447
  • Format: 24×17 cm cm

Cijena: 324,00 kn