Knjizevnost kao prisjecanje (Lovro Skopljanac)

Knjiga Lovra Škopljanca prvi je pokušaj u hrvatskoj knjizevnoj znanosti da se fenomenu citanja pride iz empirijskog rakursa, i tako razmotri što, kako i zašto se knjizevna djela pamte ili zaboravljaju i nakon što je vrijeme njihove recepcije nepovratno prošlo. To je ujedno i prvi pokušaj da se u opticaj teorije recepcije uvede kategorija neprofesionalnog citatelja i da joj se prida stanovit teorijski dignitet, ako ništa ono da bi se porazmislilo o jazu što je dijeli od profesionalnih citatelja — izdavaca, kriticara, znanstvenika i sveucilišnog zivlja. U eri kada s nedostacima, slabostima, nedovoljnosti i nekompetenciji citateljskih navika upucuju opravdane zalopojke, sasvim je sigurno zanimljivo vidjeti što od nekadašnje školske prisile, ali i naknadnih vlastitih slobodnih citateljskih odabira uistinu prezivljuje kao trajni utor „kulture“ i jesu li ti tragovi usjeceni pod nadzorom pedagoških standarda ili posve osobnih, ako ne i slucajnih razloga i okolnosti.

Lada Cale Feldman

 

Pokazalo se, na primjer, da citatelji najviše pamte kanonizirana djela iz XIX. i XX. stoljeca, i to pretezito strana ili pak da su o takvim djelima najspremniji razgovarati. K tome, stariji ispitanici više su vezani za hrvatsku knjizevnost od mladih, a nije nezanimljivo ni to što se citateljice bolje prisjecaju knjiga koje su napisale zene ili knjiga u kojima su zene protagonisti. Iz samoga teksta citatelji najbolje pamte temu — dakle ono o cemu se u djelu radi, što je njegov smisao ili

poruka — potom njegov sadrzaj — što je svodivo na fabulu ili na pojedinacne njezine dijelove — i napokon dojam što ga je djelo ostavilo. Pri tome se sjecanja grupiraju oko jednoga središnjeg lika, potom oko njegova odnosa prema drugim likovima i napokon oko društvene situacije u kojoj se ti likovi nalaze. Dok profesionalni citatelji teze objektivnosti, neprofesionalni ne zaziru od sasvim subjektivnoga pristupa, a taj pristup onda u dobroj mjeri odreduje i nacin na koji ce oni neko djelo zapamtiti.

Pavao Pavlicic

 

O autoru

Lovro Škopljanac roden je u Zagrebu 1984. godine, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje te 2003. godine upisao Filozofski fakultet Sveucilišta u Zagrebu. Diplomirao je na cetverogodišnjem studiju komparativne knjizevnosti te engleskog jezika i knjizevnosti 2007. godine. Sljedece godine diplomirao je i na trogodišnjem studiju japanskog jezika i kulture te na jednogodišnjem specijalistickom studiju konferencijskog prevodenja, a od 2009. godine na istom je fakultetu zaposlen kao (viši) asistent pri Odsjeku za komparativnu knjizevnost (katedra za poredbenu povijest hrvatske knjizevnosti). Podrucja njegovoga strucnog interesa unutar komparatistike su poglavito knjizevnosti na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku, zatim recepcija i pamcenje knjizevnosti, starija hrvatska knjizevnost, empirijske i kognitivne teorije knjizevnosti. Uz asistentski rad Odsjeku za komparativnu knjizevnost aktivno se bavi usmenim i pismenim prevodenjem te volontiranjem u terapijskom jahanju.

Autor je dobio Drzavnu nagradu za znanost za 2012. godinu u kategoriji znanstvenih novaka i u podrucju humanistickih znanosti, i to za tekst objavljen na engleskom jeziku koji je u preradenom obliku dio 2. poglavlja disertacije, odnosno knjige.

  • ISBN: 978-953-303-692-2
  • UDK: 82.0
  • Biblioteka: Razotkrivanja
  • Izdavac: Naklada Ljevak
  • Godina: 2014.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 276
  • Format: 16×24 cm

Cijena: 152,10 kn