Pjesme priredio Branimir Bošnjak.
Iduci primjerom “jednostavnog pisanja”, postaje blizak krugovaškim poetikama (uz vidljivu razliku razlicitih krugovaških praksi). Slavicek mozda slijepo ne prati preporuku Antuna Branka Šimica da svaka pjesma mora biti organska struktura, nego ispituje stišne mogucnosti vlastite jednostavnosti stiha i njegova pluralizma. Cesto pojacava izravan dozivljaj širinom stiha, dapace svojevrsnom raspricanošcu, nabujalošcu pjesmovnog materijala i njegovoj mudroj širini koja sama sebe na neki nacin “upjevava” u vlastitu matricu pjesme. Citatelj lako prihvaca njegovu pjesmu koja se pojednostavnjeno širi u vec videne “stvarnosne efemernosti”, a opet kroz mnoštvenost i jednostavnost izrecenog postaje “glasnogovornik” svojevrsnog pripovjednog rituala pjesme. Stoga su Slaviceku bliske poetske prakse Tadijanovica, ali ne izbjegava ni razlicite oblike vlastite “odgovornosti stiha” koji nudi kao širinu obnavljajuceg svijeta, ako ga s pravom evidentira stihom. Slavicek je, što mnogi citatelji i ne primjecuju, u svakoj svojoj pjesmi nositelj izravnog evidentiranja, koje nastupa cesto snaznom širinom u kojoj se pjesnik otvara svijetu, kako bi ga mogao sustavno obuhvatiti (Branimir Bošnjak).
- ISBN: 978-953-150-331-0
- Biblioteka: Stoljeca hrvatske knjizevnosti
- Izdavac: Matica hrvatska
- Godina: 2015.
- Uvez: tvrdi
- Jezik: hrvatski
- Broj stranica: 268
- Format: 13×19 cm
Cijena: 171,00 kn