Za vecinu knjizevnih znalaca pjesnik, izdavac, antologicar i urednik Slavko Mihalic (1928-2007) pripada uskom krugu antologijskih suvremenih hrvatskih pjesnika, posebice kao najjasniji tumac egzistencijalistickoga dozivljaja svijeta, pjesnik duboke refleksije o tjeskobi, strahu i izgubljenim idealima, poezije »frustriranosti koja je nadrasla sebe i postala superioran izraz, umjetnost« (I. Frangeš), pjesnik »svakodnevna nevoljnog zivota i slutnje univerzalnih znacenja« (A. Stamac). Tradicionalist u pjesnickom iskazu, »prepoznatljiva i neponovljiva izraza« (D. Jelcic), Mihalic je pokazao da se »dobra poezija moze pisati i uz pomoc apstraktnih imenica« (S. P. Novak).
U posljednjoj stvaralackoj fazi, paradigmatski predstavljenoj u nagradenoj pjesnickoj zbirci Pandorina kutija (Vjesnikova nagrada Ivan Goran Kovacic, MH, 1997), Mihalic je otišao i korak dalje, iskocivši iz svoga temeljnoga uporišta u ludisticke i nadrealisticke pjesmotvore, zabranivši sam sebi sve zabrane! Bio je to logican korak u razvoju njegova sveukupna stvaralaštva utemeljena na klasicnim filozofskim uvidima o biti umjetnickoga djela, uvidima koje je Mihalic sazeo jasnim i svima razumljivim pitanjem: ako pjesništvo nije potpuna ljudska sloboda, što je onda drugo?
Osim izabranih pjesama, posljednjih inacica autorovih stihova objavljenih za njegova zivota, u knjigu su uvršteni i autorovi prozni zapisi posveceni autorima i temama iz hrvatske knjizevnosti.
- ISBN: 978-953-150-305-1
- Biblioteka: Stoljeca hrvatske knjizevnosti
- Izdavac: Matica hrvatska
- Godina: 2010.
- Uvez: tvrdi
- Jezik: hrvatski
- Broj stranica: 381
- Format: 14,00 ? 20,00 cm
Cijena: 100,00 kn