Temeljni istrazivacki problem koji postavlja autorica jest pitanje medusobnih veza i odnosa izmedu politicke moci i povijesnih narativa. U knjizi se istrazuje kako su i u koju svrhu partijske i drzavne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji od 1945. do 1960. postupale s prošlošcu, kako se to manifestiralo kroz programske i udzbenicke narative, svakodnevne prakse poput strucnog usavršavanja nastavnika, kao i kroz simbolicnu dimenziju izrazenu u školskim proslavama drzavnih praznika i znacajnih datuma.
Autorica je osobitu paznju posvetila vanjskim i unutarnjim cimbenicima koji su utjecali na prioritete i promjene u politici povijesti, dakle na manifestacije ideoloških postavki Komunisticke partije Jugoslavije, kao i njihovih mijena do kojih je došlo prvo prihvacanjem, a onda djelomicnim napuštanjem sovjetskih uzora i modela.
U knjizi se propituje i odnos izmedu aktera i recipijenata poslijeratne politike povijesti. Kao kljucni akteri tretiraju se pripadnici politicke i kulturne elite koji su bili u poziciji da odreduju i proizvode odredena znacenja i tumacenja prošlosti te oblikuju strategije i instrumente njihove dišem i nacije: vodeci komunisti, duznosnici ministarstava, povjesnicari i sveucilišni profesori, autori udzbenika, istaknuti gimnazijski i osnovnoškolski nastavnici itd.
Pod recipijentima se podjednako podrazumijevaju nastavnici, ucenici i njihovi roditelji, no oni se ne promatraju iskljucivo kao pasivni konzumenti tekstova i drugih kulturnih sadrzaja koje je oblikovao vladajuci poredak, vec se pokazuje i kako su svakodnevne školske prakse podrazumijevale mogucnost mijenjanja strategija u onim dijelovima u kojima ih nisu mogli, nisu zeljeli ili nisu znali realizirati.
- ISBN: 978-953-6979-91-2
- Izdavac: Srednja Europa
- Godina: 2012.
- Uvez: tvrdi
- Jezik: hrvatski
- Broj stranica: 582
Cijena: 220,00 kn