Povijest drame II (Erika Fischer-Lichte)

Drugi dio monografije Povijest drame Erike Fischer-Lichte (Od romantizma do danas) strukturiran je kao pregled kljucnih poetickih strujanja i redateljskih koncepata, bilo na razini pojedinaca-redatelja-autora ili pak glumackih skupina, u razdoblju od pocetka 19. stoljeca do suvremenosti. Novum je ovog kulturološki ili knjizevnoantropološki intoniranog istrazivanja zapadnoeuropske drame i kazališta u interdisciplinarnom motrištu autorice, koja se u interpretaciji raznorodnog materijala sluzi iskustvima kulturne povijesti, semiotike, sociologije kulture, antropologije drame i kazališta, knjizevne i kazališne teorije, povijesti mentaliteta i sl.
Prva velika tematska cjelina (Drama krize identiteta) bavi se analizom formativnog razdoblja u povijesti zapadnoeuropske gradanske drame i kazališta, kako u institucionalnom smislu tako i u smislu kazališne simbolike. Pritom se ponajviše razmatraju dramski opusi Kleista, Byrona, Hugoa i Shelleya, pa sve do Büchnera, no i manje poznata povijest beckog igrokaza, odnosno puckog kazališta uopce. Medutim pod autoricinu interpretativnu rešetku dolaze i problemi koji se inace rijetko kad nalaze na stranicama sintetskih knjizevnopovijesnih ili pak kazališnopovijesnih pregleda, na primjer problematika obitelji u gradanskom simbolistickom kazalištu, kult licnosti i modeli karizmatske osobnosti u kazalištu na prijelazu iz 19. u 20. stoljece, u Cehova i Strindberga itd.
Druga veca cjelina (Kazalište "novog" covjeka) posvecena je pocecima redateljskog kazališta, odnosno najznacajnijim figurama europske rezije (Craig, Stanislavski, Mejerholjd, Artaud) te glumišnom profesionalizmu, pri cemu se reteatralizacija "novog" kazališta promatra kao negacija individualnih identiteta. Autoricin je pristup poticajan i zbog toga što na sinkreticki nacin problematizira, istodobno, pojavu apstraktnog slikarstva, novog vala atomske fizike, antropološku simbologiju s jedne strane (Einstein, Picasso, Frazer) i kazališno-dramaturški avangardizam s druge (futurizam, nadrealizam). Posebno poglavlje Erika Fischer-Lichte posvecuje i ranom dvadesetostoljetnom americkom kazalištu, prije svega velikim licnostima poput O’Neilla, zatim apsurdistickom antiteatru Becketta i Ionesca te, naposljetku, rezijskom i dramsko-poetickom angazmanu Bertolta Brechta.
U tome smislu i u ovom se, drugom svesku pregleda europske dramskokazališne produkcije testira ne samo tradicionalna periodizacijska shema u kazališnoj historiografiji nego i nacini na koje se moze percipirati toboze sintetska uloga kazališne historiografije uopce.

iz recenzije Lea Rafolta

  • ISBN: 978-953-260-122-0
  • Izdavac: Disput
  • Godina: 2011.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 264
  • Format: 16,50×24,00 cm

Cijena: 135,00 kn