Rukohvat rijeci (Damir Grubic)

Tekst koji mozemo oznaciti kao poemu. Cini se kao da je autor napisao je u jednom dahu, kao da je rijec o ekspresionistickom kriku. I obracunu ili pak o svodenju racuna. Vec u prvim stihovima se naznacuje "osjecaj stiješnjenosti" kod lirskog subjekta. Lirski subjekt se prisjeca dogadaja koji nestaju, "gube obrise", pa sve se cini nepouzdano i neizvjesno.

Upravo taj osjecaj neodredenosti provlaci se kroz citavu poemu. Ništa više nije sigurno, kretanje se urušava, dominiraju izrazi kao što su nekad, nešto. Nemoguce je ocrtati kronotop. Svuda se samo rasprostire "nepoznata dolina sjecanja" koja ukazuje na retrospektivnost, na pogled unazad. Ne spominje se slucajno odgodenost. Odjednom miješaju se ja i mi, pa se cini kao da nije rijec o pojedinacnom iskustvu, vec o pokušaju da se govori o sudbini covjecanstva u posve nesigurnom vremenu.

I kao da pjesnik promatra stvari i dogadaje kroz mutna stakla: ništa se ne vidi jasno, samo obrisi i sjene. Posvuda samo naznake kao kljucevi za neka buduca tumacenja.

( iz predgovora Darije Zilic )

  • ISBN: 978-953-7250-74-4
  • Izdavac: Litteris
  • Godina: 2014.
  • Uvez: meki
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 112

Cijena: 67,50 kn