Teorija jezika i opca lingvistika (Eugenio Coseriu)

Teorija jezika i opca lingvistika (Teoria del lenguaje y linguistica general, 1962) jedno je od fundamentalnih djela s podrucja strukturalizma u jezikoslovlju. U knjizi je objedinjeno pet studija koje je Eugenio Coseriu od 1952. do 1957. objavio u casopisima ili kao zasebna izdanja. Studije Sustav, norma i govor (Sistema, norma y habla, 1952), Forma i supstancija u jezicnim glasovima (Forma y sustancia en los sonidos del lenguaje, 1954) te Determinacija i okruzje (Determinación y entorno, 1955) sadrze autorova nastojanja da razjasni neke od osnovnih problema suvremene lingvistike i izgradi koherentnu teoriju jezika. U tekstu Logicizam i antilogicizam u gramatici (Logicismo y antilogicismo en la gramática, 1957) rijec je o temeljima gramatike, a ogled Mnozina kod vlastitih imena (El plural en los nombres propios, 1955) dio je opsezne jezicne teorije vlastitih imena.
Coseriuova je polazna tocka europski strukturalizam, posebice Tecaj opce lingvistike Ferdinanda de Saussurea, cije krute sheme reducira u koherentniji nacrt jezicnoga funkcioniranja, primjereniji jeziku kao objektu i govorniku kao subjektu, a potom ih i nadilazi. Tako je utvrdio da Saussureova dihotomija langue/parole nije dostatna da bi se objasnila ukupna jezicna realnost, pa je te dvije sastavnice povezao s normom kao medusastavnicom, nju je pak u skladu s Humboldtovim pogledima stavio u vezu s tradicijom koju govornik uvijek zatjece i kroz koju on jezik prozivljava.

Eugenio Coseriu (1921-2002) jedan je od najvaznijih jezikoslovaca XX. stoljeca. Nakon odlaska iz Rumunjske 1940. i višegodišnjega studijskog boravka u Italiji predavao je od 1951. do 1963. opcu i indogermansku lingvistiku na Sveucilištu u Montevideu. Kao gostujuci profesor predavao je na sveucilištima u Coimbri, Bonnu i Frankfurtu. Od 1963. bio je profesor romanske filologije, a od 1966. i opce lingvistike na Sveucilištu u Tübingenu, gdje je ostao do kraja karijere.
Mnogi njegovi radovi danas imaju status klasika na podrucju jezikoslovlja i utjecajni su daleko izvan domene lingvistike i filozofije jezika. Njegova su najvaznija djela: Sincronía, diacronía e historia, 1958; Teoría del lenguaje y lingüística general, 1962; Einführung in die strukturelle Betrachtung des Wortschatzes, 1973; El hombre y su lenguaje, 1977; Tradicion y novedad en la ciencia del languaje, 1977; Principos de semantica estructural, 1978; Gramatica, semantica universales, 1978; Lecciones de linguistica general, 1981; Introduccion a la linguistica, 1986; Competencia linguistica, 1992.

Knjigu su uredili Mihaela Matešic i Josip Silic, popracena je pogovorom Augusta Kovaceca i objavljena u sunakladništvu s Filozofskim fakultetom Sveucilišta u Rijeci.

  • ISBN: 978-953-260-132-9
  • UDK: 81-116
  • Biblioteka: Thesaurus
  • Izdavac: Disput
  • Godina: 2011.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 276
  • Format: 14,5×21,5 cm

Cijena: 160,00 kn