Što preostaje jest egzil i nomadizam.
Ali ne više kao bijeg od uzasa prisilnoga istrebljenja
ili straha od kazne Oca/Zakona politike-ideologije nacionalizma.
Sada egzil i nomadizam proizlaze iz straha od
nestajanja iz same logike društvene entropije mreze bez
samilosti. Posljednji sud nije više metafizika krivnje, nego
ekonomija dúga. Poput svijeta koji nestaje u nadolazecem
stroju društava kontrole u Kafkinom se oslobadanju moci
pisanja slobode od nadomjestaka bozanskoga i arhipelaga
tjelesnosti zelje radi o poetici posljednjega prolaza. Iz medu
uzasa pustinje i nade u dosezanje Kanaana kao hodocašcu
samotnika i gubitnika pod zvijezdama prolaz ima
obrise egzistencijalnoga projekta slobode. A negdje daleko
i ujedno blizu, u praznini bezavicajnosti i egzilu za vjecne
nomade, osmijeh mrtve nevjeste preostaje tjeskobnim
znakom Kafkina »trecega puta«. To je istodobno susret
ljudskoga i neljudskoga. Ljudskoga zato što ima suvišak
nade, neljudskoga stoga što odbija svodenjem svakoga i
nikoga na broj i funkcije. Ljubav i sloboda nisu mesijanski
znakovi na putu. Kada više nema ljubavi, sloboda je pusta
i prazna. Pisanjem treba zauvijek probiti ledenu koru
bezdana i nastaniti se u tamnome kraljevstvu jezika koji
stvara nove svjetove. Samo još to preostaje.
»…jer trece zemlje za covjeka nema.«
- ISBN: 978-953-7250-68-3
- Izdavac: Litteris
- Godina: 2014.
- Uvez: meki
- Jezik: hrvatski
- Broj stranica: 502
Cijena: 157,50 kn