Vilikon (Jasna Horvat)

Roman Vilikon, cetvrti je u nizu romanskih ostvarenja Jasne Horvat − autorice koja je 2011. godine za roman Az primila prestiznu nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te time privukla pozornost knjizevnih kriticara i teoreticara. 
U romanu Vilikon, strukturiranom po magicnom kvadratu broja 12, citatelju se obracaju tri pripovjedaca: Marko Polo, Kublaj-kan i sama autorica. Prolazeci po redovima magicnog kvadrata broja 12, pripovjedaci se zaustavljaju na pojedinim poljima ovoga kvadrata i donose leksikonske natuknice o vilama – nevidljivima zenama iz Kraljevstva Hrvatskog. Broj leksikonskih natuknica pri tome ovisi o numeraciji svakog pojedinog polja, a raznovrsnost pripovjednih glasova pridonosi magicnosti ovoga romana. Leksikonske natuknice prekidaju intiman razgovor Marka Pola i Kublaj-kana te istodobno donose vrijednu etnografsku studiju hrvatskih vjerovanja u nadnaravne pojave. Upravo spojevi egzaktnog i lirskog, leksikografskog i knjizevnog potvrduju osebujnost novog strukturalizma kakav je prezentiran u romanu Vilikon, ali i sposobnost knjizevnog teksta da vrlo jednostavno iznese slozene dionice te tako pridonese populariziranju kulturne baštine. 
Na spoju popularnog i znanstvenog, imaginarnog i historiografskog, Vilikon je štivo koje citatelja vodi u 13. stoljece,  upoznaje ga s markantnim povijesnim osobnostima kakve su Marko Polo i Kublaj-kan, nadahnjuje ga nevidljivim zenama – vilama, ali ga jednako tako, vješto pozicionira i u 21. stoljece. Zaokretanjem broja 12 postize se njegovo zrcaljenje u 21. stoljecu kao jedna od tehnika magicne idejnosti koja nam u ovom djelu potice maštu i zelju za odlascima, putovanjima i povratcima. I premda je ocito kako se roman Vilikon  moze citati i kao parafraza Calvinovih Nevidljivih gradova, njegova zagonetnost citatelja ne napušta sve do posljednjih stranica. Na kraju romana, na rastanku Marka Pola i Kublaj-kana, citatelj doznaje kako se, zapravo, nalazi tek na pocetku citateljske igre koju mu nudi Vilikon. Naime, Marko Polo, zacetnik globalizacijskih tijekova i jedan od marketinških pionira, upozorava da se Vilikon osim po redovima moze citati i po stupcima i po dijagonalama (magicnog kvadrata broja 12) te da se citatelj zapravo nalazi na pocetku, a ne na kraju svog citateljskog pothvata. Ovim i ovakvim obratom, tekst Jasne Horvat još jednom postaje knjiga koja nije samo knjiga za pravocrtna citanja vec knjiga-igracka koja se moze citati u više smjerova, s više razlicitih pobuda i na više razlicitih nacina. 
Aktualnost i provokativnost teme potvrduje i festival Šušur koji se od 2012. godine organizira na Korculi u kuci Marka Pola, svjetski poznatog putopisca i pripovjedaca, a prelistavanje ovog neobicnog djela, potvrduje prepoznatljivu idejnost novog strukturalizma ove autorice prisutnu u njezinim prethodnim ostvarenjima (Az, 2009; Bizarij, 2009 i Auron, 2011.).  
Az, roman-studija o glagoljici, za odrednicu u pripovijedanju zivotopisa sv. Konstantina Cirila koristi znakove glagoljickog pisma. Njihova bogata simbolicnost ilustrira kršcanstvo kao podlogu za izgradnju ovog slozenog pisma, ali i najrazlicitija stanja autora glagoljice, sv. Konstantina Cirila, bilo da je rijec o ljubavi Konstantina Cirila i carice Teodore ili da je rijec o nadahnucu uslijed kojega nastaje cijelo pismo.   
Romanom Bizarij autorica je povezala petnaest povijesno vaznih osobe za grad Osijek – pocevši od cara Konstancija II., pa sve do Isabelle von Habsburg, Eugena od Savoje i Sulejmana Velicanstvenog. Svi su oni svojim zivotima i htijenjima pokazali gramaticku kôdiranost, uvjetovanost koja nas odreduje cak i kroz jezik, a iskazuje se veznickim rijecima. Povijest je time postala gramatika, gramatika je postala povijest, a osobnosti osvajaca progovorile su suptilnim glasovima.  
Roman Auron, za razliku od svojih prethodnika, strukturiran je po omjerima izrazavanja i zamjecivanja Ljepote, kako one u nama tako i one izvan nas. Temeljen na novinskom clanku, ovaj roman otkriva tajne šibenske katedrale, govori o ugradenosti broja fi u umjetnicka djela, ali i u svakog pojedinca. Rubnice Aurona ispunjene su vrijednim informacijama o fenomenu Ljepote i popularnim segmentima hrvatske kulture. Temu romana potvrduju i rubnice. One su u razrezu stranice prisutne u omjeru broja fi, te na taj nacin pridonose Ljepoti kojom se izmjenjuju dijelovi knjizevnog i znanstveno-popularnog teksta.
I za sam kraj, nije nevazno istaknuti kako je autorica i osobno sudjelovala u likovnoj opremi vecine svojih romana. U romanu Az iscrtala je glagoljicke znakove, za roman Auron fotografirala je dijelove grada Osijeka, a u romanu Vilikon oslikala je razgovorne dionice teksta. Ovi crtezi, fotografije i akvareli, kao popratna izrazajna sredstva, artikuliraju magicnost same knjizevnosti kao multimedijskog sredstva izrazavanja podatnog za izgradnju cak i vrlo zahtjevnih tekstualnih struktura. 

  • ISBN: 978-953-303-532-1
  • Biblioteka: Otvorena knjiga
  • Izdavac: Naklada Ljevak
  • Godina: 2012.
  • Uvez: tvrdi
  • Jezik: hrvatski
  • Broj stranica: 287
  • Format: 14×21,7 cm

Cijena: 131,40 kn